Sorry, no posts matched your criteria.
mia medakovic topalovic zena balkana zula digest

Mia Medaković – Topalović: Nova žena na Balkanu je budna žena koja brine o sebi i svojim potrebama

Mia Medaković – Topalović, rođena je 1974. godine u Subotici. Završila je Pravni fakultet u Novom Sadu  i Firenci, a iza nje je i 19-godišnje radno iskustvo na radiju, televiziji i e-magazinu. Vlasnica je, glavna i odgovorna urednica lifestyle & mindstyle e-magazina Refresh Your Life (www.ryl.rs), na čijim stranicama ćete uvijek pronaći zanimljive i neispričane priče i savjete ljudi o ličnom razvoju, duhovnosti, kao i teme vezane za ljepotu, modu, kulturu i umjetnost.

Šest godina se intenzivno bavi fotografijom, te će za nekoliko dana predstaviti svoju treću samostalnu izložbu koja nosi naziv “Plavo”. Nakon izložbi “Varvarogenius” – Lica intelektualac Balkana(ca), “Ključ svijeta” i fotografija koje je radila za knjigu “Beograd viđen očima stranaca” Mia ovim plavim tonom i rapsodijom u novoj postavci želi da iznese svijet iz sebe koji je svojim načinom života i svemu onome što je do sada okom vidjela pohranila u sebi.

Uz svoj posao, Mia jednako strastveno voli putovanja, i čini se da nema tačke na svijetu koju ona nije dotakla.

Diplomirana ste pravnica, jedno vrijeme ste se bavili pravom radeći u državnim institucijama svoje zemlje, danas je Vaše primarno zanimanje novinarstvo, urednički posao, fotografija i poduzetništvo. U kojim situacijama i danas čujete glas pravnice u sebi?

Uvijek je taj glas pravnice jak. Sve mora da je po propisima, sve da je u zadatoj formi, a što ne mora ide u čistu kreativnost. Vodi se računa najviše u mom slučaju o autorskim pravima u fotografiji, tekstovima.

Zakoni se moraju poštovati.

Na šta se više oslanjate; pravo ili pravdu?

„Dvije stvari me ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem -zvjezdano nebo nada mnom, moralni zakoni u meni“ citirala bih Kanta.  Glasam uvijek za pravdu, prije svega onu moralnu, propisanu zakonom, i običajima. Biti pravičan je neprocjenjivo.

Velika strast su Vam putovanja. Osim komercijalnih, zapadnih destinacija, imali ste priliku posjetiti i egzotične krajeve, mnogima rijetkodostupne destinacije, poput Nepala naprimjer. Koliko ste od svih ovih kultura naučili kako živjeti bolje a ne brže?

Mia je vlasnica, glavna i odgovorna urednica e-magazina Refresh Your Life    Foto credit:Vladan Cvetković

Najvažniji je duševni mir, i kada ste u skladu sa sobom sve ostalo se rješava sa lakoćom. Naučila sam koliko je divno biti u skladu sa prirodom i živjeti sa njom. Na Nepalu su me oduševljavle Stupe (hramovi Budini), na Baliju kult zalaska sunca, gdje se na plažama organizuju spektakli da bi se gledao kraj jednog dana. Naučila sam od svih njih da je važno stati u trunutku i biti u fokusu. Rješavati stvari iz pozitivnog i sa osmijehom. Vjerovati u proces i dobar ishod. Vjera je čudo.

Self care za mene znači: briga o tijelu i umu. Tijelo njegujem kupkama, kremama, yogom, sportom, jačanjem tijela dolazim do jačeg duha i sopstvene stabilnosti. Povezivanje sa sobom na svim nivoima je jako važno. Njega uma ide kroz riječ, muziku, sliku, ljepotu

Današnji koncept života duboko je i čini se neraskidivo vezan za konzumerizam, u kojem je važna količina. No, i u takvoj realnosti postoje mnogi koji traže smisao života u njegovoj kvaliteti. Na koji način se trudite svoj život učiniti kvalitetnim?

Moj život je kvalitetniji ukoliko putujem. Kada putujem mislim da tada zaista i živim. A da je sve ovo neka rutina dana i noći. Neki detalji me čine izuzetno srećnom, detalj dana, cvijeta, neba, nečijeg osmijeha. Oduševljavam se malim stvarima. Gdje god da sam, trudim se da budem turista i da nađem nešto novo i zanimljivo. Oduševaljava me savršen dizajn, dobra priča, strani jezici, pogled stranca. Moj život je kvalitetniji ukoliko radim na sebi i inspirišem druge. Ukoliko pronalazim nove načine razmišljanja i rješavanja nekih pitanja. Samo da je drugačije i samo da rutina ne donosi dosadu. Zona van kutije i zacrtanih okvira me budi i čini da dam najbolje iz sebe što mogu.

Znam da je svijet moja kuća, ali iskreno nekako sam najviše JA, JA u Srbiji, na Balkanu. Balkan je moj dom. Volim Mediteran, volim sunce, kamen. Živeći na različitim adresama tokom godina shvatite kojoj sebi i na kojoj adresi si najbolja. Možeš biti sve, ali gdje si ti ti. I onda se odlučite i znate da cijenite i vrednujete ono što vam izvor da. A to je vaša zemlja, vaše podneblje, vaša kultura

Šta “self-care” Vama podrazumijeva? Na koji način radite na sebi kao ličnosti?

Volite sebe, poštujte sebe i svoje vrijeme. Ne dozvolite da drugi naruše vaš sklad i sistem. Vi ste načinili sopstvenu magiju i slijedite taj nevidljivi prah zadovoljstva. Self care za mene znači: briga o tijelu i umu. Tijelo njegujem kupkama, kremama, yogom, sportom, jačanjem tijela dolazim do jačeg duha i sopstvene stabilnosti. Povezivanje sa sobom na svim nivoima je jako važno. Njega uma ide kroz riječ, muziku, sliku, ljepotu. Buđenje. Nova žena na Balkanu u 21. veku je budna žena. Koja brine o sebi i svojim potrebama.

Foto credit: Nino Rakičević

Foto credit: Dragana Mislosavljević

Majka ste dječaka, vjerujete li u filozofiju da dijete treba biti bolje od svog roditelja?

Djeca su apsolutno slika svojih roditelja. Moj sin kako odrasta vidim da sve više poprima ideje i detalje koje ja pokazujem kroz način života. Sav je važan koliko prijatelja ima i koliko mu je prijateljstvo bitno. I on se okreće sve više putovanjima shvatajući da time otkriva svijet i da može da ga poredi. Jedino ako smo u mogućnosti da upoređujemo znaćemo šta je za nas najbolje. Mislim da nije imperativ da dijete bude bolje od svog roditelja, bitno je da bude svoje, da živi sebe i svoju misiju. Jako je važno da zna da je uvijek slobodan da postane ono što sanja svidjelo se to roditelju ili ne. Teško je ne biti svoj. Najlakše je živjeti sebe.

Živjeli ste u Italiji, Njemačkoj, a onda ste se vratili u rodnu Srbiju, zašto, jeste li se ikada pokajali?

Nikada sem nisam pokajala. Znam da je svijet moja kuća, ali iskreno nekako sam najviše JA, JA u Srbiji, na Balkanu. Balkan je moj dom. Volim Mediteran, volim sunce, kamen. Živeći na različitim adresama tokom godina shvatite kojoj sebi i na kojoj adresi si najbolja. Možeš biti sve, ali gdje si ti ti. I onda se odlučite i znate da cijenite i vrednujete ono što vam izvor da. A to je vaša zemlja, vaše podneblje, vaša kultura. Podvlačim, mogu biti sve, ali sam najbolja trentno tu gdje jesam. A znam da mogu biti i bolja. I sigurna sam da će za to doći vrijeme.

Kada se donose odluke naš narod kaže: „Dva puta mjeri i jednom sijeci“. Jer kada se odlučite nakon toga, ta odluka i životna situacija drže vas u orbiti minimum tri godine. Vi i da želite da izađete ne ide lako. Bilo je situacija kada sam mislila da nemam slobodu izbora, ali onda sam shvatila da život ima najbolji scenario za nas. I da vam izbor kada jedno određeno stanje postane nepodnošljivo, kada više nemate gdje. E tada sloboda dolazi nenajavljeno

Kažete u jednom intervjuu da ste, nakon što ste se vratili u Srbiju, u Beogradu znali pet ljudi, a da danas imate prijatelje u cijeloj regiji. U kojoj mjeri ste znatiželjni spram ljudi, koliko volite otkrivati njihove karatere, i koliko lako ljude puštate u svoj život?

Neko je na izvoru vode, para, zlata, ja sam na izvoru ljudi. Ljudi su moja snaga, ljepota, znanje, ljubav. Volim čovjeka kao biće. Svako je vrijedno ljubavi i pažnje. Kada sam se vratila iz Frankfurta znala sam njih pet u Beogradu, a znala sam kako da dođem i do ostalih kroz medije. Ljudi su moja sloboda, i to oni šarenoliki, pametni, nestandarni, harizmatični, jaki, slabi, šarmantni, poletni, veseli, iskreni. Učim od njih svakim danom. Razmjenjujemo energiju razgovorima, fotografijama. Volim da ih upoznajem, otvaraju mi se, povjeravaju. Volim što zajedno čuda stvaramo kroz RYL e-magazin. Jako puno ljudi imam oko sebe, ali samo jedom malom broju dozvoljam da su pored mene.

Foto credit: Anna Serrano

Osnovali ste i uređujete prvi online časopis u regiji RYL. S kakvim ambicijama ste ušli u projekt, jeste li uvijek vjerovali u njega, je li bilo trenutaka kad ste mislili da odustanete?

Šest i po godina iz mjeseca u mjesec izlazi jedan od prvih online časopisa u regiji. Moje online čedo „Refresh Your Life“. Ambicija je bila da se uradi nešto novo i drugačije u medijskom smislu, da se prati vijek u kojem se živi. I mislim da smo u tome uspjeli. 21. vijek traži online svijet, brzinu, dinamiku, dostupnost, vidljivost, znanje, prilagođavanje. Mislim da smo to pružili. Nisam u životu započela puno stvari, ali ako započnem, ja se više ne pitam da li vjerujem ili ne, ja radim. Kao odgovorna i disciplinovana žena znam samo za naprijed. Odustajanje nije opcija. Ako bih odustala znala bih da sam bacila ono najskuplje, a to je uloženo vrijeme. Da budem iskrena,  dva puta  mi je proletjelo kroz glavu da odustanem. Prvi put zbog razočaranosti u neke ljude i tematike, a drugi put zbog korone kada se bukvalno prva dva mjeseca od zatvaranja niko nije oglašavao. I u jednom i u drugom slučaju sve se preokrenulo vrlo brzo. Kada ste najpravom putu to je jedini put i on vam se i otvara.

Šta mislite kakva je budućnost online medija u narednoj deceniji?

Mislimda će sve više zauzimati primat u našim životima. Ali također vjerujem da će neki pojedinci tvrdoglavo se vraćati i knjigama koje mogu da drže i novinama, možda zbog inata, ili starih vremena, ili da se sklone od ekrana. Msilim da su online mediji naša sadašnjost ali i budućnost. Mislim da je će svijet ići na dalje ubrzanje, mada govorimo kako smo se ubrzali.

Jeste li ikada bili u situaciji da ste mislili da su žene i moć dva nespojiva pojma?

Žena je mnogo moćna samo to mora da prizna i prihvati. A tada carstvo je njeno.  Nisam bila u takvoj situaciji. Karakter je sudbina i moj mi potvrđuje da sam na pravom putu takva kakva jesam.  Žena ima moć, a ostalo je pitanje mudrosti i taktičnosti.

Volela bih jednog dana da otvorim svoj  studio i radim sa ljudima na psihološkom nivou kroz fotografiju. Biti ispred kamere nije nimalo lako. Treba povjerenja, slobode, koketarije, snage, karaktera. A to se vremenom uči ili stiče. Želim da im pokažem koliko su lijepi i da vole sebe

Koji je najveći rizik koji ste poduzeli u svom životu?

Nisam žena rizika.

Kako pravite odmak od posla, čime volite ispuniti svoje vrijeme?

Ne razlikujem više privatno i poslovno. Kod mene sve može biti poslovno, jer ja kreiram priče. Tako neki privatni susret sa dobrom pričom može da završi u stranicama magazina. Kada te voli urednica završićeš na njenim stranicama i bićeš vječan.

Na koji način pravite migraciju od problema, toksičnih ljudi, odnosa?

Jako volim da radim i stvaram. U tome zaista nalazim veliku strast, zadovoljstvo. Kreacija mora biti zadovoljena. Tako se udaljavam od toksičnih ljudi, problema, odonsa. Ili ih verbalizujem i rješavam, ili ako vidim da je sve nemoguća misija distanciram se kroz rad, putovanja, sport.

Jeste li ikada u svom životu osjetili da nemate slobodu i izbor, i šta ste poduzimali u takvim situacijama?

Kada se donose odluke naš narod kaže: „Dva puta mjeri i jednom sijeci“. Jer kada se odlučite nakon toga, ta odluka i životna situacija drže vas u orbiti minimum tri godine. Vi i da želite da izađete ne ide lako. Bilo je situacija kada sam mislila da nemam slobodu izbora, ali onda sam shvatila da život ima najbolji scenario za nas. I da vam izbor kada jedno određeno stanje postane nepodnošljivo, kada više nemate gdje. E tada sloboda dolazi nenajavljeno.

Velika ste zaljubljenica u fotografiju; koga ili šta biste voljeli vidjeti ispred objektiva, a do sada Vam nije pošlo za rukom?

Voljela bih jednog dana da otvorim svoj  studio i radim sa ljudima na psihološkom nivou kroz fotografiju. Biti ispred kamere nije nimalo lako. Treba povjerenja, slobode, koketarije, snage, karaktera. A to se vremenom uči ili stiče. Želim da im pokažem koliko su lijepi i da vole sebe. Posljednje tri godine radim na taj način sa jednom našom djevojkom koja živi u Manchesteru i koja je shvatila da biti ispred objektiva je duboki rad na sebi. I upravu je. A mene je izabrala kao mentorku. Beskrajno sam joj zahvalna na povjerenju. I mi iz godine u godinu napredujemo jako. Voljela bih da slikam Vijetnam, Kambodžu, Tajland, Pakistan, Indiju, Gruziju, Rusiju…,tamo negdje i nekoga gdje još moja noga nije kročila. A od junaka želim da otkrivam nove junake 21. vijeka. „Malog čoveka“ velikih ambicija i snova.

Foto credit: Nino Rakičević

Medaković-Topalović: Moj život je kvalitetniji ukoliko radim na sebi i inspirišem druge Foto credit:Nino Rakičević

Uskoro ćete imati i svoju treću samostalnu izložbu.Recite nam nešto više o njoj?

Volim boje i koloritne priče. 4. oktobra otvaram svoju treću samostalnu izložbu fotografija u Galeriji Kvart, u organizaciji Galerije Štab, pod nazivom „Plavo“. Pomiješala sam vjekove, mađarsku varijantu secesije sa renesansom, barok sa modernizmom. Moji junaci govore španski, srpski, francuski, njemački, i to sve u plavom i njenim nijansama. Na fotografijama  dominira cijanid, boja između plave i zelene, podvučene sivom. Moja mora su plava kao i vjetar, kao i  prozor, kao beskraj.

Plava  mi  je jasna, plava je moja. Iznijela sam svijet iz sebe, svijet koji postoji tamo negdje, već zapisan i samo smo se prepoznali. Ovo je priča o slobodi, lakoći, moći trenutka, ovo je priča o ženi u kojoj obitava neukrotiva snaga, kojom se napaja na izvoru plave. Tonovi i fekvencije plave  čine moj let lakim, nečujnim, a opet snažnim i neprednim.

„Plavo. To nije boja. Nije samo boja. Ima je najviše na svijetu; nebo je plavo i mora su plava. Ali kad zagrabiš malo vode u šaku shvatiš da nije plava. A ni vazduh nije plav, prozračan je kao i voda. Plave boje nema. Ona je naša uobrazilja. To je znak beskraja.“ Boško Krstić, pisac.

Dođite na izložbu. Plavo će vas osvojiti.

U nastavku pogledajte Mijine fotografije koje će biti prikazane na izložbi.

 

 

Razgovarala: Amela Keserović Polić

 

 

 

 

NAPIŠI KOMENTAR

16 − 2 =