Sorry, no posts matched your criteria.

Brak nije mrak

Ne pratim mnogo slavne,  ali nekako  sam vjenčanje najstarijeg sina Davida i Victorije Beckham, Brooklyna (23), i bogate nasljednice Nicole Peltz (27) upratila najviše zahvaljujući njihovoj mladosti koja zrači s fotografija vjenčanja ekskluzivno objavljenih u britanskom izdanju Voguea. Dakle, ni vratolomne cifre  vjenčanja, prstena, vjenčanice, vile, nasljeđa, pa ni nedostižno zgodna svekrva, tek par godina starija od mene, kao ni punčev skandal povezan s crnom knjigom pedofila Jeffreyja Epsteina, nisu mi skinuli osmijeh s lica niti me preplavili gorčinom i onom starom sarajevskom inačicom jest lako je njima dok sam gledala te fotografije dvoje mladih ljudi koji su umjesto obijesti, bogatunskih bahanalija, seksualnih buržoaskih vratolomija djece kojoj se teško ikad moglo reći ne, izabrali instituciju koju je Millennials generacija odbacila kao primordijalno bazičnu strukturu ljubavi -brak.

Baš tih dana u onu našu  viber grupu frendica duhovitog naziva cure, u kojoj kako sam već jednom rekla najmlađa cura puni 40 ove godine, stigla je poruka kako se bratična jedne od cura, udaje s 18 godina što je izazvalo šok i negodovanje. Zaboga, moja kćerka ima 13, za pet godina će napuniti 18, s 18 vidim je na Sorboni ili u East Villageu, u unajmljenom boho apartmanu iz kojeg se podzemnom vozi na NYC, vidim je na radionicama Ohada Naharina ili u trupi Ultima Vez, vidim je na ludim partijima, u vozu kojim obilazi svijet, ali je nikako ne vidim u vjenčanici! Za pet godina. Pa ja imam jakne i cipele koje uredno nosim, a kupila sam ih prije pet godina! Samo je jedna od nas stidljivo prokomentarisala: pa, ok ako je u pitanju ljubav.

Brak i ljubav se odavno, nažalost, združuju samo u rečenicama koje su obojene sarkazmom. Brak je na Balkanu (pogotovo za ženu) povezan sa pojmom žrtvovanja. Kad se udaš moraš prestati da budeš TI. Što se više odričeš i žrtvuješ, to si bolja supruga i još bolja majka. U protivnom, ako misliš na sebe, ti si aspida, a muž ti je papučar.

Ukoliko ti dan ne liči na preživljavanje u Squid gameu nisi nikakva supruga, a gomile dušebrižnica zabrinuto šapuće iza leđa tvoga  zapostavljenog muža, spremenih da s tvojim bračnim konformizmom suoče  tortu ukrašenu  cvjetićima na Instagramu kao vrhunac ljubavi, onako kako su ih naučile bajke. Pa nije li se Trnoružica probudila i počela živjeti tek kad ju je poljubio ON. Zna se gdje je ženino mjesto, ili ona najotrcanija od svih fraza budi žena, majka, kraljica. Jer, ako nećeš ti ima ko hoće.

Kako je to sve staro i ofucano! I kako lažno. Generacije i generacije žena više ne žive tako ili ne pristaju  na laž da žive tako. Žrtva je pasivna i nepokretna, a brak je ljubav koja neprestano mijenja svoj oblik i traži od partnera da pristanu na to kretanje. Brak ne jaše samo na krilima strasti već supružnike povezuje, a ovo ne tvrdim ja već  profesorica psihologije, dr. Mirjana Mavrak koju smo pozvali da nam održi master predavanje na Akademiji kada smo radili  Prizore iz bračnog života, zajednički projekat. Misija. Ta misija može biti podizanje djece, zajednički posao, novi životni prostor, hraniteljsko putovanje…, bilo šta što pokreće život u oboma. Žrtvovanje! Da, onda kada je potrebno, ali ono istinsko, veliko! Ne za tuđe oči i fotografije ultimativne sreće. Ono o kojem me je naučila jedna žena kojoj se istinski divim, Mahira, koja je svog muža s prekrasnim osmjehom njegovala do posljednjeg udisaja. Jer to je iznad svakog sporazuma. To je ljubav. Njena svaka riječ je za mene lična meditacija.

Zbog  izvrnutog i lažnog koncepta braka u kojem se onemogućava individualni rast, već nekoliko decenija, mladi ljudi su počeli da preispituju instituciju porodice.

To simbolično najbolje predstavlja scena u filmu Diplomac u kojem Dustin Hoffman i Katharine Ross, kao Benjamin i Elaine, nakon što je on pokupi sa dogovorenog  vjenčanja, a nakon što je bio u vezi s njenom majkom, sjede na zadnjem sjedištu autobusa i iza sebe ostavljaju sve lažne celofanske okvire naizgled puritanske porodice babyboomera i putuju sami u nepoznatom pravcu odnosa. Odbacujući nametnute društvene okvire i odbacujući pojam pripadanja, mladi ljudi su počeli da biraju samoću kao jedini oblik individualizma, te da porodičnu zajednicu smatraju otežavajućom okolnošću za osobni razvoj. Biti u braku znači biti sputan, vezan, onemogućen da rasteš i sazrijevaš. Nije li to jednako pogrešno i staro.

Od mnogih citata o braku i rekla bih o ljubavi najdraži mi je onaj Halila Džubrana

Ljubite jedno drugo, ali iz ljubavi ne pravite okove. Neka između obala vaših duša radije leluja more. Napunite čaše jedno drugome, no nemojte piti iz iste čaše. Dijelite si kruh ali ne jedite istu krišku. Pjevajte i plešite zajedno i veselite se, no neka svako ostane sam, baš kao što je svaka struna na lutnji sama, pa ipak zajedno odzvanjaju isti napjev. Darujte si srca, ali nemojte ih dati jedno drugom u vlasništvo. Jer samo ruka Života može opsegnuti vaša srca. I budite skupa, ali ne preblizu jer svaki za sebe stoje stubovi u hramu, a hrast i čempres ne mogu rasti jedan u sjeni drugoga.

Udala sam se s 28, iako sam djetinstvo i ranu mladost provela u glasnim i argumentovanim monolozima protiv braka. Udala sam se, ne zbog braka već zbog čovjeka čiju ruku želim gledati u svojoj dok se kao list smežurava. Nikada nismo tražili žrtvovanje jedno od drugog, a opet smo se često oboje znali žrtvovati. Ne zbog drugih i heštega #couplegoals ili #myhubbie, već zbog ljubavi i tvrđave koju smo sazidali za nas, a iz koje izlazimo jači i bolji. Danas, za razliku od mlađahne mene, vjerujem u brak pa čak i onaj pupoljasti poput Brooklyna i Nicole, čak bih mogla zamisliti i vjenčanje svog djeteta na koje bih otišla, u jučer kupljenim cipelama, za pet godina, ali samo pod uslovom da u tom sporazumu njen san o plesu u trupi Ohada Naharina ili o masteru na Sorboni neće biti eutanaziran. Jer, ljubav bi trebala da rasplamsava snove, a ne da ih davi u okovima društveno nametnutih pravila.

Piše:Arma Tanović Branković

 

 

NAPIŠI KOMENTAR

14 − 7 =