Zašto je Evrovizija financijska kocka

Iako ga posljednjih godina neki kritiziraju kao festival kičeraja, loših melodija i program koji se gleda samo ako se nema nešto pametnije u tom trenutku za raditi, Evrovizija je ipak najgledaniji, najiščekivaniji, ali i najspektakularniji muzički festival na svijetu.

Ove godine smo u Torinu u Italiji mogli bodriti sjajnu Konstraktu,predstavnicu Srbije, koja se jedina od predstavnika koji su učestvovali u polufinalnim noćima s prostora ex-yu, plasirala u finale. S pjesmom In Corpore Sano zauzela je visoko peto mjesto. Konstrakta je posebna priča, cijeli muzički paket, i kada je riječ o originalnom nastupu, ali i poruci pjesme, koji na Evroviziji inače ne čujemo. Zato je bila jedan od najvećih favorita publike.

Srbijanska umjetnica je lucidno između ostalog skrenula pažnju koliko je današnje društvo opterećeno zdravim izgledom, zdravom vanjštinom općenito, a da se pritome ne pita šta ćemo sa bolesnim umom u zdravom tijelu, tužnom i nesretnom dušom u zdravom tijelu, uplašenim umom u zdravom tijelu.

BiH ove godine nije bilo na Evroviziji, kao ni prethodnih pet. Naime, zadnji nastup BiH je imala 2016.godine, kada su je predstavili Dalal, Deen, Ana Rucner i Jala sa pjesmom Ljubav.

“Javni servisi su u posljednjih nekoliko godina pod sankcijama Evropske radiodifuzne unije (EBU). Drugi faktor je da pri ovakvom financiranju javnih servisa nemamo mogućnost izdvojiti sredstva za sudjelovanje na Eurosongu. S minimalnim brojem sudionika i svim ostalim na minimumu, troškovi iznose skoro pola miliona maraka. To je u ovom trenutku ogroman novac za nas. I ne postoji zakonski reguliran način prikupljanja RTV poreza, koji bi bio dovoljan izvor sredstava za financiranje svih funkcija javnog servisa pa, između ostalog, i Eurosonga. Čak je EBU bio spreman da nam, pod određenim uvjetima, kad bi se isplatila neka dugovanja, da zeleno svjetlo, ali je to sada toliko iluzorno u našoj zemlji”, pojasnila je za Avaz prije nekoliko godina rukovoditeljica Odjela međunarodnih poslova BHRT-a i posljednja šefica delegacije BiH Lejla A. Babović.

Konstrakta je završila na visokom petom mjestu

Organizirati muzički spektakl kakav je Evrovizija, traži ozbiljna finansijska sredstva. O kakvom izazovu za zemlje domaćine je riječ najbolje pokazuje primjer Izraela. Kako piše Billboard, Izrael je 2019. godine bio prva zemlja u tada 64-godišnjoj historiji takmičenja koja nije financijski podržala događaj, što je potvrdio Eldad Koblenz, izvršni direktor Israeli Broadcasting Corporationa, kazavši da u potpunosti financiraju jednovečernji događaj s proračunom koji je namijenjen za podršku njihovom izvornom programu za narednih 10 godina.

Vlade tradicionalno finansiraju od 30 posto do punog iznosa takmičenja. Da li će se zemlji domaćinu isplatiti Evrovizija, u smislu zarade od evrovizojskog turizma, to je također veliko pitanje i djeluje kao svojevrsno kockanje.

Portugalski emiter RTP navodno je izgubio oko 4,5 miliona dolara, jer prodaja ulaznica, prihod oglašivača i sponzorstva nisu uspjeli biti jednaki ili premašiti njeno ulaganje.

Ukrajinski Kalush Orchestra, pobjednik ovogodišnjeg Eurosonga Foto credit:EBU

Za razliku od njih Stockholm se pohvalio da im je evrovizijski turizam donio oko 27 miliona dolara prihoda kada je Švedska bila domaćin 2016. godine, dok su 2013. u Malmöu zaradili 25 miliona dolara. Zemlje ponekad pokušavaju iskoristiti Evroviziju zarad drugih ciljeva. Tako je naprimjer Azerbajdžan 2012., potrošio rekordnih 62,5 miliona dolara za organizaciju ovog muzičkog takmičenja, ali je imao veću misiju – ostvarivanje globalne pažnje jer se zemlja takmičila za organizaciju Ljetnih olimpijskih igara 2020. godine.

Zemlje članice EBU-a plaćaju naknadu za sudjelovanje i prava na emitiranje, pri čemu svaka zemlja iz Big Five (Francuska, Njemačka, Italija, Španija, UK, učestvuju automatski) plaća više od 500.000 dolara.

Baš kao i sa kapitalizacijom organizacije, svojevrsna kocka je i dalji razvoj karijere učesnika. Podsjećanja radi, Evrovizija je pomogla Celine Dion, Juliju Iglesiasu, ABBA-i, da nakon nastupa izgrade ozbiljne karijere. Izraelska Umjetnica Noa (Achinoam Nini) i arapsko-izraelska umjetnica Mira Awad koji su 2009. godine završili na 16. mjestu sa svojim duetom There Must Be Another Way. U to vrijeme zbog političkih odnosa izraelsko-arapskih bili su atrakcija, te su intervjue počeli davati još prije nastupa u finalu Evrovizije. Za strane medije su dali više od 300 intervjua. Svi su tražili njih, jer izvodili su pjesmu s političkom porukom koja je izazvala veliko zanimanje te godine.

Nakon Evrovizije, dvojac je održao stotine koncerata širom svijeta, uključujući dvije sjevernoameričke turneje, te nastupe u Južnoj Americi, Kini i Indiji. Mira je potpisala ugovor sa Sony Spain. Drugi pobjednici ne pamte ovakva iskustva, jer je fokus na njima nakon Evrovizije bio kraćeg vijeka.

Euphoria od Loreen iz Švedske bila je jedan od najvećih hitova prije 10 godina, koji je držao prva mjesta muzičkih lista, međutim, Loreen nije postala zvijezda. Izraelska pobjednica Dana International iz 1998.godine također nije uspjela kapitalizirati rezultat.

Dakle, pobjeda na najstarijem muzičkom takmičenju u Evropi nije garant da će umjetnik nakon nje ostvariti uspjeh, ali jeste garant sjajne promocije u tom trenutku. Podsjetimo samo kako je Madonna u Izraelu, u finalnoj večeri svoj nastup iskoristila za promociju albuma Madame X koji joj je izlazio na tržište narednog mjeseca.

Lys Assia iz Švicarske pobjednica prve Evrovizije 1956. godine

“Nažalost na kraju se sve završi na lokalnoj slavi, s povremenim nastupima u gay klubovima i evrovizijskoj popularnosti. Ali, ipak, takmičenje je bez dvojbe  ogromna platforma za stjecanje publiciteta kojeg zemlje još uvijek jako priželjkuju”, kaže Alon Amir, autor knjige Three Minutes of Eternity, posvećene ovom muzičkom događaju dodajući kako su i danas sjajan izvođač i sjajna pjesma itekako važan faktor, ali da je show, poruka koja se vizualno šalje sa pozornice i promotivna kampanja izvođača koja počinje tri mjeseca unaprijed, neizostavni i presudan element za pobjedu, odnosno dobar plasman.

Prvo takmičenje za pjesmu Evrovizije održano je u Luganu, u Švicarskoj, u Teatro Kursaalu, 24.maja 1956. godine.

Inspirirana italijanskim festivalom Sanremo, ideja o organiziranju panevropskog muzičkog takmičenja rodila se na sastanku Evropske radiodifuzne unije u Monaku 1955. godine. Druga verzija historijata kaže da je takmičenje pokrenuto prije svega zbog nastojanja da se zemlje muzikom ujedine nakon II svjetskog rata.

Prva Evrovizija je bila radijska emisija, iako je nekoliko kamera snimalo takmičenje za mali broj Evropljanja koji su u to vrijeme imali televizor.

Lohengrin Filipello vodio je program koji je trajao 1 sat i 40 minuta. Sedam zemalja učesnica dostavilo je po dvije prijave. Pjesme nisu smjele biti duže od tri i po minute, dok je izvođače pratio orkestar od 24 muzičara pod vodstvom Fernanda Paggija.

Pobijedila je Lys Assia iz Švicarske. Emiteri iz Austrije, Danske i Ujedinjenog Kraljevstva propustili su rok za učestvovanje na prvoj Evroviziji pa su se pojavili tek naredne godine. Takmičiti su se mogli samo solo umjetnici, grupe su u početku bile zabranjene, a ovo pravilo je ukinuto tek 1970-ih.

Od 1956., do danas je predstavljeno više od 1500 pjesama. Samo u 2021., Evrovizija je imala oko 183 miliona gledatelja!

Izvor: billboard i ebu