Šta čitati ove jeseni: Predlažemo knjige tri bh. autorice
Jesen je doba u kojem bismo se najradije ogrnuli dekicom, gledali filmove, čitali omiljene autore, uglavnom, ne radili ništa. Šta čitati? Ove jeseni šansu dajte ženskim autorima. Izdvajamo tri knjige bh.autorica koje će razdrmati vašu letargičnu jesen, na trenutak vas uvesti u potpuno drugi svijet i obogatiti vaše čitalačko iskustvo.
1. A TI ZAKLJUČAJ/ADISA BAŠIĆ
„Svi ženski likovi Adise Bašić, pogotovo oni iz treće životne dobi, s papira uskaču u život. Toliko su neizmišljeni i autentični! Neke od priča iz ovog rukopisa bez ikakve prepravke mogu poslužiti i kao sinopsis za kratki igrani film. Autorica je ovom knjigom proze znalački sondirala bosanske mahale i njihov karakteristični poj i bilo. S darom, talentom i humorom koji je njen zaštitni znak“, navodi se u recenziji Gorana Samardžića.
2. BOLJI MI/LAMIJA BEGAGIĆ
„Lamija Begagić od svoje prve knjige piše o likovima koji smo svi mi, i svako od nas pomalo. U svojoj trećoj zbirci priča nas odvodi u svijet o kome naša savremena književnost koja uporno robuje patrijarhatu ne piše, u svijet roditeljstva, istopolne ljubavi i svih prepreka koje su pred njom, u svijet građanskog bunta i letargije, rada u inostranstvu i nostalgije, bolesti i strahova, u teme koje čine našu svakidašnjicu, a ipak izostaju iz dominantnog diskursa. Ovo je prije svega knjiga o ženama koje se ne predaju, uprkos svemu, i ovo je knjiga koja nas makar dok je čitamo poziva da budemo bolji mi“, piše u svojoj recenziji Ana Pejović.
3. DESET ŠLJIVA ZA FAŠISTE/ELVIRA MUJČIĆ
Roman Deset šljiva za fašiste je roman ceste i roman sjećanja. Ovo posljednje je možda čak i bitnije, jer se sjećanje odvija kao rekonstrukcija svijeta koji je nestao u ratnom vihoru; sjećanje na licâ kojih nema, a koja su određivala živote glavnih junaka ove knjige.
Tematski Elvira Mujčić se bavi najtežom od svih mogućih stvari koje su nas zadesile u prošlom ratu. Njen roman je tipičan dokaz da je naša (tragična) biografija naša najbolja tematika. Moć ove knjige je u njenoj suptilnosti da prikaže ono što izlazi van granica naše mogućnosti da preradimo toliku tugu. Ni jednom jedinom riječju ne spominjući gradić koji je centralni motiv cijele knjige, autorica piše knjigu o onome što prevazilazi jezičko iskustvo naše književnosti i savladava neizrecivost same teme“, dio je recenzije Faruka Šehića.
