Sorry, no posts matched your criteria.

Dugo nisam pisala kolumnu kako sam i najavila u posljednjoj objavljenoj jer okrutnost koju viđamo svakodnevno i na koju smo se već pomalo navikli, ubijanje djece i žena, civila i ranjenika u Gazi ostavlja malo riječi i mnogo besmisla. O čemu pisati kada se  o njima tako glasno i bezobrazno šuti ali kada okrutnost stigne do krila, do vrata, onda se mora govoriti. Bila je nedjelja kada smo okupali svoju djecu, odrezali im nokte i iz sušilica izvadili školske torbe spremne za još jedno polugodišta besmislenih strahova od konačnih ocjena. Nedeljom idem na jogu i pred polazak sam poljubila Z i

Povodom 15 godina profesionalnog rada Nikole Blagojevića, u galeriji Collegium artisticum će biti predstavljena izložba OMAŽ koja obuhvata odabir crno-bijelih fotografija na kojima su prikazani portreti brojnih ličnosti iz javnog i umjetničkog života (među kojima su Đorđe Balašević, Nada Đurevska, Miroslav Ćiro Blažević, Mirsad Tuka, Esma Redžepova, Bora Todorović, Mustafa Nadarević) koje je tokom svoje dosadašnje karijere autor imao čast upoznati i ovjekovječiti. Nikola Blagojević rođen je 1987. godine u Derventi, a životni put ga je doveo u Sarajevo. Fotografijom se strastveno bavi od 2008. godine, a njegova kreativnost i strast su ga dalje vodile u uzbudljivi svijet multimedije. Osnivač je

U organizaciji Sarajevo grad filma UNESCO-a 27.decembra ove godine biti će organizirana Noć kina, tradicionalna manifestacija tokom koje će od 17 sati do ponoći, građani moći besplatno pogledati filmove u: Centru za djecu i omladinu, Cineplexxu, CineStaru, Domu kulture Ilidža - Kino Igman, Free kinu Valter, kinu Meeting Point, kinu Novi Grad i Kinoteci BiH. Noć kina se organizira treći put, besplatan ulaz u kina građanima i turistima Sarajeva omogućili su Sarajevo grad filma UNESCO-a i Grad Sarajevo. Ove godine partneri projekta su Mastercard i UNIQA osiguranje. Manifestacija je organizirana prema uzoru na francuski praznik filma - La Fête du Cinéma, koji

Željela sam da pišem o medijima, o digitalnom svijetu koji je postao ne supkultura već  sub-realnost u kojoj su naša djeca urođenici a mi vječni migranti. Kao  djeca koja nam ljeti pristižu iz dijaspore, sve nemuštije govore maternji jezik, očarano i s nevjericom gledaju Disneyland u kojem se još uvijek puši na svakom mjestu, čak iznad dječijih kolica na kafi, gdje se može napraviti deset saobraćajnih prekršaja bez ijedne kazne, gdje se parkira kako ko želi i gdje želi, gdje se baca smeće bez ekološke policije, gdje obrok nije obrok ako nema mesa i gdje se još uvijek nosi krzno,