Šta svaka od NAS konkretno može uraditi da pomogne preveniranju nasilja nad ženama
Dugo već odgađam da napišem tekst o Nizaminom ubistvu. Djelimično jer je njena smrt, okrutna i strašna, do te mjere medijski eksploatisana da za sobom povlači ne reakciju preveniranja femicida već domino efekat nadahnuća za nova ubistva, što potvrđuju novi slučajevi ubistava žena u Bijeljini i Živinicama, te se opirem biti dio toga. Drugi razlog je što, ovu kolumnu pišem iz duhovnog i fizičkog komfora, iz jednog psihološki i fizički ljekovitog retreata u Trpnju gdje se kroz različite prakse bavim iscjeljenjem i osnažvanjem svog bića, luksuz (ne u materijalnom smislu) koji je nedostupan većini žena, nedostupan jer su uvjerile sebe
Cijena slobode sarajevskih ljubavnika
Sloboda Novo izdanje ELLE CROATIA koji je po prvi put uredila glumica, producentica, scenaristica i kolumnistica Jelena Veljača posvećen je temi Find your freedom, te je svojim sadržajem, nakon dugo vremena jedna printana novina u mojim rukama na plaži odnijela pobjedu nad svim drugim sadržajima morske dokolice. Članci koji se bave ličnim, umjetničkim, seksualnim slobodama učinili su da počnem razmišljati o temi slobode ne kao osjećanja koje u meni budi pogled na nepregledno otvoreno more na terasi divljeg ribarskog sela na Pelješcu, već o slobodi kao akciji koju čovjek poduzima da od nje učini konsekventan životni put. Koliko smo slobodni?
Fina mrtva djevojka
Film Fine mrtve djevojke redatelja Dalibora Matanića je priča o dvije djevojke, lezbijke, koje pokušavaju u jednoj malograđanskoj i konzervativnoj sredini naći svoje parče mira i spokoja, ali u isto vrijeme tematizira tabuizirane teme nasilja nad manjinama, PTSP, pobačaj i prostituciju. Po mom mišljenju ovaj film je remek djelo regionalne kinematografije posebno kada je riječ o glumačkim partiturama Olge Pakalović, Nine Violić i Inge Appelt. Film je punoljetan (premijerno je prikazan, čini mi se, 2002. godine), što znači da su od njegove premijere pa do danas neka djeca odrasla i napunila 18 godina, a zapravo se ništa na ovim balkanskim
Tomislav Cvitanušić: Smisao života je biti sretan
Tomislav Cvitanušić, alpinista, triatlonac, Ironman, Bosanac i Hercegovac koji se našao na krovu svijeta Mount Everestu. „Everest je bio moj san još kao dječaka, bilo je logično da se prvo popnem na planine kako ide redosljedom; krene se od Trebevića, pa Triglav, zatim planine u Evropi, svjetska velika gorja, i onda Everest dođe kao kruna karijere. On ne znači kraj karijere, već vam otvori potpuno novu perspektivu, postanete toliko svjesni svoje prolaznosti. Ta planina je tamo 60 miliona godina, a mi smo poprilično kratko na ovoj planeti“, kaže Cvitanušić po povratku sa ekspedicije koja je trajala 58 dana. U video intervjuu Tomislav
Dnevnik jedne tragedije sa (ne)sigurne distance
Sve što se moglo reći o uzrocima i posljedicama masovnog ubistva djece u školi na Vračaru po američkom modelu već je rečeno. I previše. Ovaj užasni događaj u kojem mediji nisu pokazali minimum poštovanja prema roditeljima i porodicama ubijene djece, dobio je takav zastrašujući publicitet postavši upravo ono protiv čega je prestravljeni narod u Srbiji ustao, nazirući da bi to mogao biti jedan od okidača nasilja među mladima, najmračniji balkanski rijaliti. Krvožedni senzacionalizam od hiljada obrazovanih i nepozvanih načinio je nizove samoprozvanih stručnjaka koji su nam uglavnom ponavljali floskule o tome kako treba da razgovaramo s djecom, bez da su