Fina mrtva djevojka
Film Fine mrtve djevojke redatelja Dalibora Matanića je priča o dvije djevojke, lezbijke, koje pokušavaju u jednoj malograđanskoj i konzervativnoj sredini naći svoje parče mira i spokoja, ali u isto vrijeme tematizira tabuizirane teme nasilja nad manjinama, PTSP, pobačaj i prostituciju. Po mom mišljenju ovaj film je remek djelo regionalne kinematografije posebno kada je riječ o glumačkim partiturama Olge Pakalović, Nine Violić i Inge Appelt. Film je punoljetan (premijerno je prikazan, čini mi se, 2002. godine), što znači da su od njegove premijere pa do danas neka djeca odrasla i napunila 18 godina, a zapravo se ništa na ovim balkanskim
Tomislav Cvitanušić: Smisao života je biti sretan
Tomislav Cvitanušić, alpinista, triatlonac, Ironman, Bosanac i Hercegovac koji se našao na krovu svijeta Mount Everestu. „Everest je bio moj san još kao dječaka, bilo je logično da se prvo popnem na planine kako ide redosljedom; krene se od Trebevića, pa Triglav, zatim planine u Evropi, svjetska velika gorja, i onda Everest dođe kao kruna karijere. On ne znači kraj karijere, već vam otvori potpuno novu perspektivu, postanete toliko svjesni svoje prolaznosti. Ta planina je tamo 60 miliona godina, a mi smo poprilično kratko na ovoj planeti“, kaže Cvitanušić po povratku sa ekspedicije koja je trajala 58 dana. U video intervjuu Tomislav
Dnevnik jedne tragedije sa (ne)sigurne distance
Sve što se moglo reći o uzrocima i posljedicama masovnog ubistva djece u školi na Vračaru po američkom modelu već je rečeno. I previše. Ovaj užasni događaj u kojem mediji nisu pokazali minimum poštovanja prema roditeljima i porodicama ubijene djece, dobio je takav zastrašujući publicitet postavši upravo ono protiv čega je prestravljeni narod u Srbiji ustao, nazirući da bi to mogao biti jedan od okidača nasilja među mladima, najmračniji balkanski rijaliti. Krvožedni senzacionalizam od hiljada obrazovanih i nepozvanih načinio je nizove samoprozvanih stručnjaka koji su nam uglavnom ponavljali floskule o tome kako treba da razgovaramo s djecom, bez da su
Bol je cijena koju plaćamo za ljubav
Balašević ima jedan stih u pjesmi, čini mi se, “Posljednja nevjesta“ koji ide ovako: Samo bol je u životu sigurna, sreću nosi neki poštar jako spor
Kako je Grinč spasio Djeda Mraza
Društvene mreže su neobičan porok. Da ih je Meša Selimović imao priliku koristiti vjerojatno bi napisao da su veći porok i od vlasti jer korisnicima daju privid vladanja i priliku da uglavnom podijele mediokritetska razmišljanja. Tačnije podsjete šire narodne mase da imaju mozak ali taj mozak se mora malo i hraniti. Čitanjem. Učenjem. A ne znanjem kazao meni jedan pametan čo’ek. Dvije su goruće teme opsjedale taj bahanalijski javni prostor, naizgled oprečne a zapravo, vrlo povezane ovih dana. Prva je da li trebamo čestitati Božić i slaviti Novu godinu ukoliko nismo katoličke vjeroispovijesti i ako pri tome nismo religiozni te s tim