Nataša Musa: Kreatorica dobrih ideja
Nataša Musa, predsjednica Fondacije Sarajevo Navigator i pokretačica Inicijative „Odmori u BiH“, svakim svojim novim projektom u fokus stavlja turističku ponudu Bosne i Hercegovine, ali i nastoji pružiti potpuno novi pogled na bogato historijsko nasljeđe Bosne i Hercegovine. Festival svjetla Sarajevo u Zemaljskom muzeju BiH koji je počeo 25. novembra prošle godine i traje do 1. marta ove godine njen je posljednji projekt kojim je privukla raznoliku publiku, zainteresiranu da kulturno iskustvo doživi na jedinstven i inovativan način.
Festivalom svjetla Nataša u fokus nije stavila samo prekrasni botanički vrt Zemaljskog muzeja BiH, već i sam muzej kao jednu od najstarijih institucija kulture u našoj zemlji koji između ostalog čuva bogatu zbirku kulturnog nacionalnog naslijeđa svih naroda BiH, iz svih perioda historije, kao i prvu naučnu biblioteku u BiH otvorenu davne 1888. godine u kojoj se nalazi više od 250.000 publikacija, uključujući 162.000 knjiga.
Ukoliko se sagleda dosadašnji Natašin rad, Festival svjetla logičan je nastavak njenih ranijih poslovnih uspješnica kao što su: Vodič Sarajevo Navigator, portal Sarajevo Travel, kampanja 5 razloga zbog kojih ove zime morate posjetiti Sarajevo, inicijativa Odmori u BiH, Sarajevo Holiday Market, koji je izrastao u istinski praznički događaj, a koji je pokrenula zajedno sa suprugom Nedimom Lipom.
„Sarajevo je prije rata bilo zimska turistička detinacija, ali se nakon rata pretvorilo u ljetnu turističku destinaciju. Jednostavno smo zanemarili našu zimu. Posljednjih godina se ponovo počinje razvijati zimski turizam, istina, i dalje je daleko veći fokus na ljeto, ali zima bilježi trend rasta. Projekat Sarajevo Holiday Market pokrenuli smo upravo iz želje da se razvije zimska turistička sezona. Sve što smo radili, što je vezano za turističke potencijale i prozvode, uvijek je imalo za cilj povećanje broja posjetitelja, ali prevashodno da se produži njihov ostanak i poveća prosječna potrošnja, jer nemamo baš mnogo od toga da turisti dođu u našu zemlju ili određeni grad i prođu.
Posjetitelji imaju priliku vidjeti i izložbenu postavku „Birdz“ grupe francuskih svjetlosnih umjetnika TILT, čije instalacije su postavljene pored bosanskih stećaka, Foto credit: Festival svjetla Sarajevo
Mostar naprimjer ima taj problem, kroz Mostar prolaze turisti, ostaju manje od jednog dana i troše jako malo. To nije rješenje. Mostar se treba boriti na način da privuče ljude da ostanu duže. Nisam 100 posto sigurna, ali u Sarajevu je prosječna dužina ostajanja turista dan i po, kada bismo je povećali na dva i po dana naprimjer, to bi bilo kao da ste uduplali broj turista, govori Musa koja je i suosnivač firme Linden, generalnog zastupnika MK Illumination za Bosnu i Hercegovinu, najveće i najrenomiranije globalne firme za proizvodnju privremene, dekorativne rasvjete i realizaciju svjetlosnih koncepata na svijetu, koja je uradila i većinu svjetlosnih instalacija na Festivalu svjetla u Sarajevu.
Jako volim Zemaljski muzej, divim se ljudima, naučnicima, koji godinama predano rade u njemu, koji su cijeli životni vijek posvetili očuvanju našeg historijskog, kulturnog, arheološkog, ali i prirodnog nasljeđa. To je nešto što je meni vrijedno divljenja, naročito jer to često čine u nemogućim uvjetima
MUUN: Šta ste željeli postići pokretanjem Festivala svjetla u Zemaljskom muzeju BiH?
NATAŠA: Festival svjetla je osmišljen kao jedno novo turističko iskustvo. Jako volim Zemaljski muzej, divim se ljudima, naučnicima, koji godinama predano rade u njemu, koji su cijeli životni vijek posvetili očuvanju našeg historijskog, kulturnog, arheološkog, ali i prirodnog nasljeđa. To je nešto što je meni vrijedno divljenja, naročito jer to često čine u nemogućim uvjetima.
S druge strane sam botanički vrt Zemaljskog muzeja jedan je od najljepših vrtova u Bosni i Hercegovini. Ideja za pokretanje Festivala nije nastala nedavno, o njoj sam razmišljala dugi niz godina. Muzeju sam je prezentirala prije dvije i po godine, međutm, tada još nije bilo sazrelo vrijeme za realizaciju.
Koncept ovoga što vidimo sada stvarni je rezultat zajedničkog rada sa Muzejom. Također, involvirali smo i Sanju Vatić, profesoricu na Akademiji za vizuelne umjetnosti Ljubljana (AVA), scenografkinju i kustosicu Festivala svjetla Sarajevo, koja je bila zadužena da adekvatnije posloži kompletnu priču.
Ideja je bila da se oživi vrt koji je zimi neiskorišten, i da napravimo jedan novi doživljaj. Postavke Festivala su fokusirane na Botanički vrt muzeja i podijeljene su u 12 tematskih cjelina koje slave prirodno bogatstvo, a kroz osvjetljenje stećaka, izradu predimenzionirane replike – instalacije Glasinačkih kolica, instalacije Bosanskog ćilima od svjetla tematizovano je i kulturno-historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine. Napravljen je po uzorku na dva ćilima koja se nalaze u samom Muzeju.
Dizajner Admir Šljivnjak kreator je vizuelnog identiteta Festivala – ljiljana od svjetla.
Posjetitelji imaju priliku vidjeti i izložbenu postavku „Birdz“ grupe francuskih svjetlosnih umjetnika TILT, čije instalacije su postavljene pored bosanskih stećaka, koji se nalaze na UNESCO-ovoj listi zaštićenog naslijeđa. U istom trenutku kada i u Sarajevu, grupa TILT izlaže i u Londonu, New Yorku, Chicagu i Los Angelesu. I upravo je to jedan od razloga što sam htjela da ih dovedemo na Festival, da u istu ravan stavimo naprimjer Kew Gardens koji je najveći botanički vrt na svjetu i botanički vrt našeg muzeja, koji je gabaritno manji, ali po ljepoti nema razlike među njima. Htjeli smo našim građanima i turistima da ponudimo iskustvo svjetske klase.
MUUN: Ovakvi festivali postoje u cijelom svijetu, ali je Festival u Sarajevu prvi ove vrste u regionu.
NATAŠA: Prvi festival svjetla pokrenut je u Lyonu prije nekoliko stotina godina i smatra se najbitnijim i najprestižnijim festivalom svjetla u svijetu od kojeg je zapravo sve i počelo. Dešava se u vrijeme oko blagdana, obično pred božić i finansiran je od strane grada, države, turističkih zajednica, te ima za cilj privući veliki broj turista i posjetitelja na toj čitavoj destinaciji. Mi, međutim, znamo šta je realnost naše države, da takav model ne možemo replicirat, pa smo gledali u drugom pravcu, u pravcu festivala koji nisu vezani tematski uz bilo kakve blagdane niti bilo šta drugo, nego su tematski vezani za botaničke vrtove, oživljavanje vrtova u zimskom periodu, zato što je to period kada najduže traje mrak, i kada imate najveći potencijal iskoristivosti svjetla.
Foto credit: Festival svjetla Sarajevo
MUUN: U sklopu Fetivala svjetla Sarajevo odvija se još jedan program, a to je „Četvrtkom izlazim u Zemaljski muzej BiH“ kada posjetioci od 18:30 do 22:00 sata pored sadržaja Festivala istovremeno mogu pogledati i sadržaje muzejske postavke. Kako se rodila ova ideja?
NATAŠA: Festival svjetla otvoren je svim danima osim ponedjeljkom, jer ponedjeljkom su tradicionalno muzeji zatvoreni. Muzej je taj koji je došao na ideju da Muzej četvrtkom bude otvoren, a sve u cilju da se onima koji dođu i kupe karte, omogući da osim Festivala svjetla posjete i muzej. Cijene ulaza su prilagođene našem tržištu. Karte za odrasle koštaju deset, za petočlanu porodicu 20, dok su za djecu pet maraka.
Ovime se zapravo plaća jedno iskustvo. Bili smo svjesni da postoji jako veliki broj građana naše zemlje koji nikada nije bio u muzeju. Ciljano su nam fokus djeca, generacije milenijalsa, postmilenijalsa i pripadnici Z generacije, kojima želimo pokazati da je muzej mjesto koje treba vidjeti i posjetiti. U Evropi naprimjer sada, 40 posto posjetitelja muzeja su pripadnici generacije Z. Mi definitivno ne pratimo taj trend, i ovo je možda razlog što smo htjeli da mijenjamo te stvari, jer na kraju priče, oni su buduća publika muzeja.
MUUN: Prateći Vaš rad, lako je zaključiti da ste stalno radno aktivni, uvijek u novim projektima, od koga ste naslijedili poduzetnički duh, jesu li u Vašoj porodici svi bili radišni?
NATAŠA: Jesu, pogotovo moj pokojni otac koji je bio izuzetno poduzetan čovjek. Od njega sam naslijedila poduzetnički, a od mame kreativni duh. Sebe ipak ne bih nazvala umjetnicom, ja sam producent, ja zajedno sa svojim kolegama proizvodim stvari.
Foto credit: Festival svjetla Sarajevo
MUUN: U čemu vidite svjetlo u današnjim okolnostima življenja?
NATAŠA: Uvijek sam bila privučena svjetlom koje je jedan od razloga što smo htjeli da radimo Festival u muzeju, da se na jedan figurativan i bukvalan način, osvijetli kultura i nasljeđe. Svjetlo ima čudesnu moć, ono privlači ljude, razveseljava ih, svjetlo je simbol dobra, svega pozitivnog. Kad kažemo svjetlo na kraju tunela mislimo na izlaz iz nečega, tako da mi ima smisla i period u kojem se Festival svjetla dešava, dakle, mi završavamo i počinjemo godinu sa svjetlom. Svjetlo je s druge strane i nada.
Optimistična sam osoba i svjetlo vidim u svemu; u uspješnim projektima u BiH, u uspjesima naših umjetnika, kulturnih radnika, poslovnih ljudi… Stvar je samo u tome na šta mi želimo svoj fokus da stavimo. Nekada se previše bavimo sobom, perifernim stvarima u životu, ko je šta rekao, ko je kome šta rekao, ko je koja stranka…, dakle, stvarima koje su potpuno nebitne, jer kada se sve sagleda mnogo je ljudi u našoj zemlji koji se pomjeraju naprijed. Neki nažalost ne, ali kao u svemu, na kraju se vrijedan rad, i trud uvijek isplate.
MUUN: Osim što ste poslovna žena Vi ste i majka jedne djevojčice, školarca, kojoj vjerujem kao roditelj nastojite usaditi norme življenja koje će joj pomoći u formiranju njenih životnih pogleda. Kako se trudite da u sakodnevni život kroz ono što radite unesete svjetlo riječi, ideje, postupaka…?
NATAŠA: Ono što suprug i ja svojoj kćerki pokušavamo pokazati kroz vlastiti primjer je to da, sve što čovjek zamisli, to je i ostvarivo, ali da isto tako postoje koraci koji se ka tom cilju trebaju napraviti. Ti koraci se ne mogu preskakati, jer nema brzih rješenja, ne postoje kratice kojima smo inače kulturološki skloni, već sve ima svoje zakonitosti. U Bosni se kaže: svako dijete ima svoju nafaku, ali svako dijete je zaista i svoja ličnost, mi ih samo usmjeravamo i pokušavamo im omogućiti da budu na najširi mogući način eksponirani svim različitostima i profesijama.
Ne znam šta će ona htjeti da bude u budućnosti, može biti šta god želi, samo dok to radi čestito i dok je tome posvećena. Ona kroz naše primjere vrijednog, poštenog, čestitog rada vidi da je to zapravo jedini način na koji neko može da se smatra uspješnim. Ovdje ne govorim novcu, jer uspjeh nije samo novac.On je bitan aspekt vrednovanja i nije zanemariv, ali on je definitivno samo sredstvo za postizanje određenih stvari, nije cilj.
U situacijama da mi neko odbije ideju, moje prvo preispitivanje je: je li to uopće dobra ideja. Mnoge stvari se dešavaju s razlogom, nekada neka ideja ne sazri, nije vremenski pogodna. Ideju danas može imati svako, ali je ona bez realizacije beskorisna
MUUN: Kroz dosadašnji rad vjerovatno ste se kao poduzetnica suočavali i sa odbijanjima u smislu podrške određenom projektu, je li Vas to motiviralo da nastavite naprijed još posvećeniji svojoj ideji ili Vas je znalo pokolebati, usporiti i demotivirati?
NATAŠA: Ako se radi o odbijanju ideje, moje prvo preispitivanje je: je li to uopće dobra ideja. To je prvo i osnovno! Mnoge stvari se dešavaju s razlogom, nekada neka ideja ne sazri, nije vremenski pogodna. Ideju danas može imati svako, ali ideja bez realizacije je beskorisna, bitno je raditi na njenom ostvarenju, a za to su vam između ostalog potrebni ozbiljno poslovno planiranje i poslovna vještina. Iskreno da kažem, ne očajavam u vezi bilo kojeg odbijanja, to je najnormalniji, sastavni dio posla.
Jedini čovjek koji nije doživio odbijanje ili propast u životu je onaj koji ništa nije pokušao. Nekada put do cilja nije pravolinijski, te sve zavisi šta je cilj u životu. Dakle, nema potrebe da se očajava, treba čovjek preispitati sebe, odnosno da li je njegova ideja uopće dobra, je li ona realna, ostvariva, da li je moguće isfinansirati sve što ste zamislili…Nekada su neke ideje dobre, ali za drugi kontekst, i to je također bitno da se sagleda. 100 puta su mi ideje bile neuspješne, to je normalno, samo sada kako je čovjek stariji malo je manje voljan da rizikuje, odnosno sada malo više razmisli o projektu koji želi ostvariti. Ne vjerujem u razmišljanja tipa – ako Bog da, i držim fige možda će nešto proći – ne, neće proći, jer ozbiljnog posla bez ozbiljnog planiranja nema.
Primijetila sam da se u BiH razni poslovni inkubatori fokusiraju na mlade ljude, mlađe od 30 godina. Neke stvari koje mi očekujemo ovdje od mladih ljudi, nisu realne. Tako mladi ljudi ne pokreću biznise ni ovde niti bilo gdje u svijetu. Rijetki su primjeri tipa Marka Zuckerberga ili onih iz Google-a. U Americi koja je izuzetno prijateljski nastrojena za razvoj poduzetništva, dob za uspješno pokretanje biznisa je 41 godina, što ima smisla, jer da bi se pokrenuo biznis, čovjek mora imati puno iskustva; i životnog i radnog, da razumije šta zapravo radi i zašto radi, da razumije koncepte biznis planiranja, a to su sve konkretne vještine.
Amerika je društvo koje se konstantno mijenja, preispituje i želi za sebe bolje. Jedna pragmatična kultura. I njihov obrazovni sistem ima izazova kao i naš, ekonomija se mijenja prebrzo…, ali oni se prilagođavaju, pokazuju želju za promjenom. Ja se u Americi naprimjer nikada nisam osjećala kao stranac
MUUN: Jedan dio života (14 godina) ste proveli u Americi, tamo ste se i školovali. Kakva su Vam sjećanja na taj period?
NATAŠA: U Ameriku sam otišla kao srednjoškolka, gdje sam osim srednje završila i fakultet. Studirala sam prvo istoriju, nakon čega sam upisala doktorat iz istorije. Na kraju se uopšte nisam bavila istorijom niti doktoratom, nego sam magistrirala na multidisciplinarnim studijama (ekonomija, business, antropologija, istorija).
Jedno vrijeme sam radila u New Yorku na Univerzitetu The Cooper Union for the Advancement of Science and Art. To je jedna od najprestižnijih škola primijenjenih umjetnosti, arhitekture i inžinjeringa, koja je donedavno bila besplatna, jer je njen osnivač Peter Cooper vjerovao da obrazovanje mora biti bazirano na zaslugama neovisno o rasi, vjeri, spolu, bogatstvu ili društvenom statusu, i besplatno, kao zrak i voda. Za Ameriku, ovo je bio jedan revolucionaran pristup visokom obrazovanju.
Mnogo lijepih uspomena nosim iz ovog perioda mog života. Amerika je društvo koje se konstantno mijenja, preispituje i želi za sebe bolje. Jedna pragmatična kultura. I njihov obrazovni sistem ima izazova kao i naš, ekonomija se mijenja prebrzo…, ali oni se prilagođavaju, pokazuju želju za promjenom. Ja se u Americi naprimjer nikada nisam osjećala kao stranac, pogotovo ne u New Yorku, gradu u kojem više od 50 posto stanovništva nije rođeno u New Yorku. U svakom društvu postoje minusi i plusevi, ali sveukupno gledajući, njihovo samopouzdanje, stav – ja, sve mogu, sigurna budućnost postavljena na dobrim temeljima…, naročito mi se dopadaju kada govorimo o Americi.
Selo Pecka
Selo Orahov Do
MUUN: Cijeli život ste posvetili promoviranju bh. turističkih ljepota, koja sredina Vas je naročito oduševila u BiH i šta biste izdvojili kao hit turističku ponudu naše zemlje?
NATAŠA: Zaljubljena sam u bh. sela. Imamo zaista prekrasna, vrlo neobična sela. Hercegovačka sela su mi naročito srcu prirasla, većina ih je nažalost napuštena ili imaju par stanovnika. Bh. potencijal u turističkom smislu je ogroman, imamo stvarno raskošnu prirodu. Moji prijatelji iz inozemstva kada dođu u BiH pozitvno se šokiraju. Osim hercegovačkih sela, oduševila me je Krajina, tu čak ne mislim na Bihać, koji je prekrasan, već na mjesta koja su na granici sa Krajinom. Imala sam sreću da pomažem razvoj jednog proizvoda u selu Pecka, koje se nalazi blizu izvora rijeke Sane, a u kojem živi sjajan čovjek koji razvija seoski turizam, on vodi i školu gljivarstva, gdje sam se uvjerila koliko veliki potencijal mi zapravo imamo u gljivama, i ne samo to, mi smo i zemlja vode. U Krajini nema sela koje nema neki vodopad. Ribnik je nestvarno lijep sa rijekom koja je fenomenalna za flyfishing, Martin Brod također, zatim izvori rijeke Plive, prelijepa Una…Tara je također izuzetno lijepa. Ako bih išta voljela da promijenim u Sarajevu to je da imamo čistu rijeku.
Osim prirodnih ljepota, naše kulturno nasljeđe također je neobično i bogato. Dovoljno je vidjeti samo stećke u svom prirodnom ambijentu. Mjesto kojem se suprug i ja stalno vraćamo je Jajce, srce BiH, kraljevski grad u kojem pomažemo realizaciju Festivala Desant, kako bi se on valorizirao još više i kako bi se posjetitelji koji u velikom broju dolaze zadržali što duže u ovom gradu.
